Na sjevernom Velebitu noćas se odvijala dramatična potraga za izgubljenom grupom od 28 turista iz Njemačke, priopćio je GSS. Njihova lagana planinarska tura pošla je po zlu, a pomoć su morali čekati na jakoj buri. Od njih 28, 26 je bilo djece.

Grupa njemačkih turista bila je stacionirana u planinarskom domu Alan, a za petak su isplanirali jednu relativno laganu i interesantnu planinarsku turu. Vozilima su se odvezli koliko su mogli, a dalje su nastavili pješice. Sve bi bilo u redu da su pratili markiranu planinarsku stazu, ali nisu, nego su se prema vlastitom nahođenju zaputili u bespuća sjevernog Velebita, priopćio je GSS.

Ovaj dio planine je uistinu teško prohodan, bez ikakvih staza ili puteva, odnosno sa stazama koje naširoko zaobilaze ovo područje. Nesretni turisti su se satima tvrdoglavo probijali neprohodnim kršem, te su zaglavili između strmih padina na planinskom prijevoju. Tek tada su pozvali pomoć.

Potraga je organizirana vrlo brzo, a na teren su se uputili gorski spašavatelji s tri terenska vozila. U tom je trenutku već počeo padati mrak, a pala je i temperatura. Informacije koje su zalutali Nijemci davali bile su katkad kontradiktorne, pa potraga u prvoj fazi nije dala rezultate.

Tek koju minutu iza 3.30 sati ujutro, dva tima gorskih spašavatelja dolazeći iz dva suprotna smjera, gotovo istovremeno su došla do planinskog sedla na kojem su pronašli izgubljene turiste - koji su se odlučili utaboriti na vjerojatno najgorem mjestu na tom dijelu, te se izložili silovitim udarima bure.

"Djeca su ležala po grmovima i u travi, na goloj zemlji. Njihova oprema bila je za sve osim za hodanje terenom na kojem su se zatekli, kratke hlače i sandale ili kratke tenisice nisu ih štitili ni od čega. Osjećao se strah, panika i očaj. Gledali su nas bez komentara, lica zamrljanih suzama. Hipotermija je činila svoje. Situacija je bila gora nego što smo očekivali", priopćili su GSS-ovci.

GSS-ovci su potom organizirali kolonu i objasnili iscrpljenoj djeci da moraju naći snage da se spuste s planine do planinarskog doma. Kolona spašavatelja i turista je bila dugačka više od 100 metara, a do doma su stigli u zoru.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Godišnji iznos što ga obiteljsko gazdinstvo zvano Grad Split treba uplatiti HGSS-u jednak je godišnjoj plaći splitskoga gradonačelnika, koji se, barem do sada, nije žalio da nema za benzin. Što pak on misli o službi koju je ostavio bez sredstava za spašavanje ljudskih života, sve kada bi mu to i bilo važno, nije moguće doznati. Jer on – sebi na veselje, a onima koji ga trpe na ponos – ni ovih dana ne dolazi na posao za koji uredno uzima novac

Pojačan je promet na svim cestovnim pravcima prema jugu. Vozi se otežano i u koloni. Na nekim graničnim prijelazima zabilježene su kilometarske gužve. Vozače se moli za strpljenje i upozorava na oprez... – isporučuje nam Hrvatski autoklub, baš kao i svake godine u ovo doba, svoj uvod u turističku sezonu. I prepušta riječ onim službama koje će nas sljedećih dana izvještavati o broju noćenja i močenja, o potrošnji radlera, krema za sunčanje, upotrebi pedalina per capita... a možda i o povećanom broju intervencija Hrvatske gorske službe spašavanja.

Kažem »možda«, ali ne zato što neće biti potrebe za pojačanim angažmanom spasilaca, nego zato što postoji ozbiljna opasnost da pripadnici HGSS-a – barem na području Splita – budu spriječeni u normalnom obavljanju svoga volonterskog posla pružanja pomoći bilo kome, na bilo kojemu mjestu i u bilo koje vrijeme. Splitski su spasioci, elem, na samom startu turističke sezone alarmirali javnost da na računu više nemaju novca čak ni za benzin. I da su za tu činjenicu, koja prijeti nepopravljivim posljedicama za ljudske živote, odgovorne – čuj, odgovorne! – gradske vlasti koje su HGSS-u do sada uplatile jedva polovicu od ionako duplo srezanih proračunskih sredstava namijenjenih spašavanju ljudi koji se nađu na korak od smrti.

Gorsku službu spašavanja dijelom financira država – naravno, nedostatno – a dijelom jedinice lokalne samouprave, gradovi i općine, koje u pravilu izbjegavaju svoje obaveze. Prema riječima pročelnika HGSS-a Vinka Prizmića, najveći nemar pritom pokazuju vlastodršci u Splitu i Kaštelima.

Godišnji iznos što ga obiteljsko gazdinstvo zvano Grad Split treba uplatiti HGSS-u jednak je godišnjoj plaći splitskoga gradonačelnika, koji se, barem do sada, nije žalio da nema za benzin. Što pak on misli o službi koju je ostavio bez sredstava za spašavanje ljudskih života, sve kada bi mu to i bilo važno, nije moguće doznati. Jer on – sebi na veselje, a onima koji ga trpe na ponos – ni ovih dana ne dolazi na posao za koji uredno uzima novac. Kerumovi pobočnici pravdaju gazdin nestanak tvrdeći da je otišao na službeni put, neznano kamo i neznano kakvim poslom. I baš kad netko, usred svečane sjednice povodom Dana državnosti, pomisli kako je nesretnik zaglavio negdje otkud bi ga mogla izvući samo Gorska služba spašavanja, fotoreporteri uslikaju Keruma u birtiji nasred Rive. Kakva sjednica, kakav proračun, kakvo neplaćanje, kakav HGSS? Pa šta ako nemaju goriva za helikopter? Ne očekuju valjda da ih on natanka Dom Perignonom!

Ne treba Željka Keruma gnjaviti tim sitnicama. Sve što bi on o tome imao reći, spremno izgovara dogradonačelnik Jure Šundov kada kaže da »izuzetno cijeni HGSS«, ali da je situacija takva da »dođe Hajduk i traži 60 milijuna kuna, Košarkaški klub Split se isto zadužuje, sve braniteljske i druge udruge žele da im se što prije isplate sredstva«, te on – suočen s takvim prioritetima – ne zna ni hoće li Grad Split ni kada će, ako uopće hoće, izvršiti svoje obaveze prema spasiocima.

Kad sve to čuješ, žao ti je što se Gorska služba spašavanja ne bavi i izvlačenjem neodgovornih budala iz fotelja u kojima su ti Kerumi i Šundovi ostali zaglavljeni kao da su uletjeli u usjek kraške jame. I odakle svakim svojim potezom i svakom svojom rečenicom zapravo vape za pomoći: »Maknite nas, ljudi, odavde! Spasite nas od bilo kakve odgovornosti! I spasite sebe od nas ovakvih prije nego što vam dođemo glave«!

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.