Text star 5 godina:

Među visokoobrazovanim Afrikancima koji su nastavili živjeti u Hrvatskoj je i David Bangoura, inženjer građevinarstva i konzul Republike Gvineje, gdje je i rođen. Otac bivšeg televizijskog voditelja i osnivača modne agencije Midiken Hameda Bangoure, u Zagreb je stigao 1960. iz Gvineje, bivše francuske kolonije na zapadnoj obali Afrike koja ima nešto manje od 10 milijuna stanovnika. Bio je u prvoj skupini Afrikanaca koji su došli u Jugoslaviju. Suprugu Fatimu je upoznao čim je došao i nakon četiri godine su se vjenčali. Za sebe kažu da su bili prvi afričko-jugoslavenski supružnici u bivšoj Jugoslaviji. U Gvineji su živjeli 13 godina, a u Hrvatskoj su već 30. U Zagrebu imaju četvero djece - Mouhameda Laminea zvanog Miško (42), Hameda (40), Daoudu (39) i Sayona (30) - i pet unuka: Nensi (20), Saru (7), Zaru (6), Hayu (3) i Paolu Hawu koja ima 19 mjeseci. O tome kako je došao u Hrvatsku David Bangoura kaže: “U Zagreb sam došao s 20 godina, kao jedan od 30 Gvinejaca koji su ovdje došli na studij. Bili smo prvi Afrikanci koji su ikada došli u bivšu Jugoslaviju. Prije toga je većina nas studirala u Parizu, ali kad je Gvineja 1958. dobila nezavisnost, Francuzi su nas sve vratili kući. Prvi predsjednik Gvineje Sécou Touré bio je Titov prijatelj, tako da su nas brzo nakon povratka iz Pariza prebacili u Zagreb. Kad smo prije Zagreba sletjeli u Beograd, bili smo prvi Afrikanci koje su tamošnji ljudi vidjeli uživo. Gledali su nas, pratili po cesti, a neki su nas čak i dirali da vide hoće li boja naše kože ostati na njihovim prstima. Mislili su da smo premazani bojom.”

Iz Zagreba su prebačeni u Pulu, gdje su godinu dana živjeli u tadašnjem hotelu Rivijera i učili jezik. Nakon toga su bili raspoređeni po fakultetima u raznim državama bivše Jugoslavije, a David Bangoura upisao je Građevinski fakultet u Zagrebu. Tamo su, priča, s afričkim studentima bili zadovoljni, a uz fakultet su pohađali i večernju školu hrvatskog jezika. Ipak, kaže da je hrvatski “najteži jezik na svijetu” te i danas ima afrički naglasak. Suprugu Fatimu, Zagrepčanku rođenu Čaušević, upoznao je na zanimljiv način. Kako su se učenici Srednje tehničke škole, koju je pohađala, organizirali da pomognu u učenju pridošlim Afrikancima, njezin zadatak je bio da ga podučava matematiku. Fatima Bangoura o tome priča:

“Strašno ozbiljno sam to shvaćala, ali sam se uskoro zaljubila. Imala sam 16 godina i on mi je bio prvi momak. Hodali smo četiri godine prije nego što je to postalo vrlo ozbiljno. No moram nešto spomenuti: kao mala sam čitala roman o ropstvu ‘Čiča Tomina koliba’. Ta me priča strahovito pogodila i tad sam se, u skladu s dječjom maštom, odlučila udati za crnca.“

Njezini roditelji su ga, priča, brzo prihvatili, jer su sate matematike često imali u njihovoj kući. Majka ga je odmah zavoljela, a očeva je jedina želja bila da ostanu živjeti u Hrvatskoj. Međutim, svi Afrički studenti su se nakon fakulteta morali vratiti kući i Fatima Bangoura svog je supruga slijedila u Conakry, glavni grad Gvineje, s tri strane okružen morem, koji ima oko milijun i pol stanovnika.

“Moj pokojni otac bio je strašno nesretan, ali sam odlučila otići s mužem. Tamo je odmah počeo graditi autoput, postavili su ga i za pomoćnog direktora za sve aerodrome, a nakon nekoliko godina je postao i pomoćni ministar za transport. Ja sam se zaposlila u Centralnom projektnom birou Republike Gvineje kao arhitektica. U Gvineji smo ostali 14 godina i tamo sam rodila četvero djece. Moram priznati da me ta zemlja jako iznenadila: nakon nekoliko sati leta iznad Sahare preda mnom se pojavila zemlja zelene, bujne vegetacije, bogata vodom. Šest mjeseci godišnje traju monsumi, ali je zemlja toliko plodna da u Gvineji postoje i plantaže jagoda. Oduševili su me i ljudi. Došla sam iz zemlje u kojoj se nije smjelo reći ni da slaviš Božić, a stigla u sredinu gdje, iako su Muslimani u većini, svi slave svačije blagdane i svaki od njih je državni praznik. Osim toga, tamo sam upoznala gotovo sve nacije svijeta, bilo je mnogo miješanih brakova - do nas su živjeli Gvinejac i Kineskinja, malo dalje Francuz i Gvinejka. Bilo je i Engleza, Francuza, Talijana, Kubanaca… Upoznali smo i Fidela Castra za jednog njegovog posjeta Gvineji. Posebno me ugodno iznenadilo što u Gvineji sve međusobno dijele - uvijek se na ručak pozove netko s ulice. Kod nas se mjesečno kuhalo po 100 kilograma riže, da se nađe ako netko gladan naiđe. A ako nitko ne naiđe, rastuže se.”

U Hrvatsku se Fatima Bangoura nakon 14 godina vratila zbog zdravstvenih problema. Nije joj odgovarala klima, priča, ističući da stručnjaci kažu kako Europljani mogu maksimalno tri godine ostati u takvoj klimi jer nakon toga počnu imati ozbiljnije zdravstvene probleme. U Zagreb je stigla 1977. sa svom djecom osim Hameda, kojeg su s 13 mjeseci poslali baki u Zagreb jer je bio obolio od dječje paralize, a David Bangoura se dvije godina kasnije vratio iz Alžira gdje je neko vrijeme radio.

Zaposlio se u tvrtki Tehnika, a danas je u mirovini. U međuvremenu je postao konzul Republike Gvineje na zahtjev te afričke države i uz suglasnost Franje Tuđmana, jer je raspadom Jugoslavije Hrvatska ostala bez diplomatskih veza s afričkim zemljama. Konzulat se nalazi u prostorijama agencije Midiken u kojoj rade gotovo svi članovi obitelji. Jedino treći sin Daouda se, nakon što je kratko igrao nogomet, počeo baviti sportskim menadžmentom.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

A cemu ovo? Jer me zanima kako odgajati dijete koji ce se suprostaviti nasilniku.


Bangoura završio na policiji zbog svađe s kontroverznim direktorom Podravke

Hamed Bangoura u nedjelju je zbog kršenja javnog reda i mira u Opatiji završio u zatvoru. Bivšeg televizijskog novinara i urednika koji je u Opatiju došao zbog prijenosa dodjele diskografskih nagrada 'Porin', na kojoj je bio jedan od prezentera, policija je privela zbog verbalnog sukoba sa Zdravkom Dimačem, jednim od direktora 'Podravke', s kojim se Hamed zakačio jer je stao u obranu konobarice kojoj je Dimač prijetio i vrijeđao je.

"Ležerno sam ispijao kavu i opisivao atmosferu na ovogodišnjem 'Porinu' konobarici I. M. Tada je u opatijski lokal 'Monokini' ušla meni nepoznata muška osoba. Muškarac je prišao šanku i zatražio knjigu žalbe, a zbunjena I. M. ljubazno mu je odgovorila da je gazda knjigu odnio u općinu i da će ista biti dosupna sutra. Upitala ga je zašto mu je potrebna, a muškarac je rekao da želi prijaviti kako je 20 minuta čekao da ga se posluži. Konobarica mu se ispričala i predložila mu da svoju grešku ispravi tako što će njega i njegovu suprugu počastiti kavom, no muškarac je inzistirao na zvanju Državnog inspektorata, rekao je Hamed, te nastavio:

"Bezosjećajni gost nastavio je s mobingom i prijetnjama hineći da zove informacije kako bi dobio broj Državnog inspektorata. U tom trenutku ušao sam u priču, rekavši mu: "Gospodine, nemojte, djevojka vam se ispričala, a ja bi dodao u njenu obranu, da sam možda i osobno kriv, jer se zapričala sa mnom", te sam ga ljubazno zamolio da prihvati njenu ispriku", kaže Hamed, dodajući kako mu je muškarac odgovorio da konobarica mora platiti za svoj nemar i dodao Hamedu da se to njega ne tiče.

U tom je trenutku Hamed kazao: 'Slušaj, papak, ajde van pa nastavi maltretirati i zvati izvan lokala'. Kada ga je muškarac na to upitao tko je on i rekao da će zvati policiju, Hamed mu je odgovorio: - Ti si papak, kad se tako ponašaš prema ženi, koja ti se ljubazno ispričala i briši van - Izlazeći iz lokala muškarac je na prepunoj terasi ponovio da će zvati policiju, a potom je na terasu izašao i Hamed, te je opsovavši kazao:. - Zato nam i je tako u državi kad svako svoje frustracije liječi na način da ne želi ni prihvatiti ispriku. Kad je netko već tako veliki mangup neka dođe da mu objasnim nešto jedan na jedan! Po dolasku policije Dimač je organima reda kazao kako protiv Hameda želi podnijeti kaznenu prijavu zbog toga što mu je on opsovao majku.

- I događa se da mene policija privodi u postaju Opatija. Čekajući da meni još uvijek nepoznati muškarac dođe i da svoju lažnu izjavu u dijelu u kojem spominjem njegovu majku, pitam dečke: 'Oprostite, a tko to mene želi prijaviti' i saznajem identitet muškarca. Zahvaljujući modernoj tehnologiji saznajem o kome se radi. Nudim nekoliko razloga da izaberete razlog njegove frustracije. Napominjem: policija je odradila svoj posao maksimalno korektno.

Inače, Zdravku Dimaču, jednom od direktore Podravke, ovo nije prvi incident. Lani je na tri mjeseca protjeran iz Turske jer tvrtka koju vodi na vrijeme nije platila porez. Prije tridesetak godina završio je u Lepoglavi jer je muža svoje ljubavnice izbo nožem, a na stranicama Crne kronike završio je i zato što je bocom napao dvojicu u koprivničkom discu klubu 'Valentino' , poznatog po nastupu pjevača trash glazbe, pucnjavama i tučnjavama.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Tipičan predstavnik kaste bahatih managera koja je zagnojila hrvatsku uzduz i poprijeko... bez puno veze sa stvarnoscu, zivotom kao takvim... misli da sve pocinje i zavrsava s njim... nitko mu nije ravan... ne bi me iznenadilo da je na isti prijeteci nacin zavrsio i skolu, ako ju je uopce zavrsio a ne kupio lovom iz mirovinskog fonda firme u kojoj prodaje muda pod bubrege kao vrhunsku znanost. Seljober, kako bi ga zvali prije 90-te... Hobija nema... zivota izvan firme - nema... ne cita, ne pise (ali zato ima zadnji HTC One, Two ili koji vec...) zene gleda iskljucivo kao objekt vlastite pozude, a ostale muskarce kao konkurente... prijatelja nema... socijalna osjetljivost - nula, prag tolerancije - nula... empatija - nepoznata...

A evo i slike istog...



Za Hameda znam da je ok decko, pa me ni ne cudi reakcija...

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

_________________
Uspjeh je stvoriti iz nečega nešto, a najveći iz ničega nešto.