Novom ministru znanosti Željku Jovanoviću sindikat Akademska solidarnost uputio je Deklaraciju o znanosti i visokom obrazovanju na koju ministar još nije našao shodno odgovoriti.
U isto vrijeme ministar Jovanović nastavlja posao Radovana Fuchsa na izgradnji tržišnog sustava obrazovanja i znanosti, koristi "vrlo neukusne kvazipjesničke metafore o potrebi proizvodnje radnika ili resursa za tržište, o tvornicama novih kadrova i slično" (G. Pavlić).

PDF deklaracije: http://www.universitas.hr/wp-content/uploads/2012/03/AS-Deklaracija2.pdf

Ovdje ću samo citirati u natuknicama bitne zahtjeve:

1 - da se 'gospodarstvo' koje se u ekonomski reduktivnom okviru danas svodi na 'tržište' ne koristi kao mjerilo svih vrijednosti

2 - Uvažavanje pojedinca kao mislećeg subjekta koji nije tek menadžer svoje buduće karijere, ili karijere drugih, nego je sposoban i voljan zauzeti individualan, empatičan i kritički stav prema društvenim, ekološkim i posebice političkim fenomenima te koji uživa široko i slobodno obrazovanje kojemu su cilj intelektualna emancipacija i politička samosvijest. U skladu s time odbacujemo reduciranu sliku studenta kao konzumenta uslužnog sustava visokog obrazovanja i zahtijevamo da mu se vrate i omoguće intelektualna širina i dostojanstvo.

3 - Zahtijevamo da se osiguraju uvjeti za neometana znanstvena istraživanja koja svoju financijsku isplativost ne mogu kratkoročno opravdati, tzv. fundamentalna istraživanja čiji rezultati nisu kratkoročno vidljivi, ili čiji je rezon opstanka obogaćivanje ljudskog znanja kao neupitne vrijednosti.

4 - ukidanje vladavine pojednostavljenih kvantitativnih oblika evaluacije pojedinaca i institucija (rangiranja, bodovanja i dr.). Zahtijevamo odgovoran, solidaran i uzajaman odnos između studenata, zaposlenika i institucija utemeljen na kreativnosti, težnji prema kvaliteti, unutrašnjoj motivaciji, akademskim slobodama i akademskoj samoupravi, kao i na potpunoj otvorenosti i dostupnosti svih oblika znanstvene, nastavne i administrativne prakse.

5 - da hrvatska sveučilišta ne sudjeluju u svjetskim rangiranjima, kao i da se ne provode nacionalna rangiranja. Uzimajući u obzir devastirajući učinak uvođenja kompetitivnih mehanizama upravljanja u području znanosti i visokog obrazovanja zahtijevamo da se odmah prekine s kadrovskom politikom koja se temelji na zapošljavanju većeg broja mladih znanstvenika uz očekivanje - neka pobjedi najbolji.

6 - Zahtijevamo, konačno, nužne infrastrukturne uvjete (adekvatne knjižnice, laboratoriji, učionice i dr.), odnosno, materijalnu osnovu za kvalitetan sustav znanosti i visokog obrazovanja.

7 - besplatno obrazovanje za sve studente na svim razinama. Zahtijevamo da socijalno inkluzivno obrazovanje postane prioritet hrvatskog visokoškolskog sustava, o dnosno da se direktni troškovi studija u potpunosti financiraju iz državnog proračuna.

U Zagrebu, 8. ožujka 2012.

Ovo su hrvatski mediji prešutjeli i nije bilo ni jedne rečenice o Deklaraciji. Vjerojatno zato jer dovodi u pitanje i njihovo služenje tržištu i krupnom kapitalu!

_________________

Devils Marble EVO, Nautilus Oddy klon, Hercules...
ipv Mini, Kaya lite v2+ klon

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Glas Koncila

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti »Akademska solidarnost« predstavio je sveučilišnoj i široj javnosti svoju »Deklaraciju o znanosti i visokom obrazovanju« pozivajući pojedince i institucije da se uključe u raspravu o temama i pitanjima postavljenima u deklaraciji. Tekst deklaracije je u tiskanom obliku nedavno objavljen u časopisu »Zarez«.

Iako preopširna i u nekim dijelovima upitna, deklaracija je dobar i potreban prosvjed protiv ekonomskog redukcionizma znanosti, obrazovanja i društva općenito. Objavljeni tekst je prigovor »okupatorima« sveučilišta koji sebi prisvajaju pravo da određuju i definiraju pojmove dobra, vrijednosti, znanja i razvoja. Posebno se izdvajaju dva poglavlja deklaracije koja pobliže analiziraju i ističu nepovoljan položaj u kojem se nalazi znanost, istraživanje, učenje i obrazovanje: »Visoko obrazovanje i znanost za društvo, a ne za tržište« i »Ravnopravnost svih znanstvenih područja«.

Deklaracija se protivi tendencijama promišljanja sustava znanosti i visokog obrazovanja koje su usmjerene dodvoravanju i pogodovanju aktualnim ekonomskim interesima. Vizija znanosti za jednokratnu upotrebu jest deformacija znanosti koja tako postaje tek servis za potrebe razvoja gospodarstva i tržišta. U društvima koja političku vrijednost demokracije zamjenjuju tržišnim vrijednostima poput deregulacije i fleksibilnosti, očekivano dolazi do obezvređivanja sveučilišnog sustava i sustava visokog obrazovanja. Sveučilišta postaju tvornice puke radne snage, prema zahtjevima tržišta, a regulacije znanstvenih i obrazovnih sustava podređuju se korporativnim načelima. No, to nije samo hrvatski specijalitet na meniju novog prijedloga zakona o znanosti, već se radi o općoj pojavi u Europi i svijetu. Uz plastiku, GMO i tekstil, uvozimo tako i »znanstvene bolonjeze«: za sveučilišnu reformu mehanički usvajamo inozemna rješenja koja se često temelje na brutalnosti neoliberalne ekonomske logike.

U deklaraciji stoji upozorenje da se društvo iz neoliberalne vizure razumije kao skupina konkurenata, odnosno da je društvo postalo drugo ime za gospodarstvo i tržišne odnose. Stoga je akademsko područje »tek« kolateralna žrtva neoliberalne redukcije i nasilja nad definicijom društva. Potpisnici deklaracije smatraju da su promjene i korekcije sveučilišta potrebne, ali ne prema načelima profita. Sveučilište je dužno artikulirati vlastiti status i ulogu u društvu, dužno je pronaći izgubljeni identitet, ali ne ekonomskom logikom, već u okvirima svoje autonomije i ekspertize. Sveučilište nije poluga gospodarskog procvata, nego, naprotiv, institucija kritike smisla i sadržaja napretka. Sveučilište treba biti dio društva u kojem djeluje, pa tako i uključeno u gospodarski razvoj, ali reduktivno je i dugoročno štetno podređivati obrazovne i znanstvene ciljeve kratkoročnim gospodarskim interesima. Zahtjevi tehnomenadžera, mešetara i ekonomskih reformatora znanosti i obrazovanja financijske su i moralne ucjene. Takvi se stručnjaci koriste insinuacijama da sveučilište pogrešno shvaća »realnu dinamiku prema kojoj se ono mora bespogovorno podvrgnuti nepredvidljivoj i nestabilnoj dinamici gospodarstva«. Znanstvene grane i krhka područja društva koja traže kontinuitet, a ne nepredvidljivost treba prepoznati kao prve, ali nipošto jedine žrtve reduktivne ekonomizacije znanosti i visokog obrazovanja.

Ideologiju profita redovito prati i mantra o nepotrebnosti i teretu takozvanih neprofitabilnih grana znanosti i studija. Akademske discipline neusklađene sa zahtjevima i potrebama ekonomske sfere ukidaju se ili im se smanjuju financijska sredstva. U eri interdisciplinarnosti, paradoksalno, zatvaraju se umjetnički, društveni i humanistički odsjeci. Filozofija, teologija ili slavistika ne mogu se procijeniti novim valutama korporativne znanosti: isplativost ulaganja, inovacije, transfer tehnologije i znanja. No, ista sudbina suvišnoga balasta prijeti i temeljnim istraživanjima u prirodnim znanostima, poput kemije, fizike ili ekologije.

Redukcija složenosti života na ekonomsku matricu odnosa podsjeća na nasrtaj zelene revolucije nad bioraznolikošću. Bogatstvo vrsta i života ukida se plantažom, monokulturom ili tehnikom rekombinantne DNK. Ne iznenađuje stoga činjenica da su »bio« i »nano« prefiksi novo ime znanosti.

Potpisnici deklaracije (doduše, uglavnom znanstvenici iz društvenih i humanističkih disciplina) protive se kolonizaciji prostora obrazovanja ekonomskom logikom. Smatraju da se razvoj znanstvenih istraživanja i sveučilišta u Hrvatskoj ne može prepustiti nestabilnom tržištu. Svjesni su svojevrsnoga društvenog autizma sveučilišta, ali korekciju toga ne vide u korporativnim načelima upravljanja, već u zaustavljanju široko rasprostranjenih zlouporaba moći, pogodovanja i zanemarivanja javnog interesa.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.