|
Ima jedna brigada na koju smo svi ponosni. U njoj su bili naši momci, muževi, sinovi, braća, očevi, prijatelji... Oni su stvarali, branili i oslobađali našu domovinu. Slavimo njene pobjede.
Sjećamo se njenih poginulih pripadnika bez čije bismo žrtve slobodu Hrvatske mogli samo sanjati. Zbog svojih pobjeda, ušla je u legendu. Zbog svoga pristupa, postala je uzor.
To je nasa brigada. Iznikla iz naroda. Četvrta. Gdje god je bilo najteže, ona je išla prva. Čast je bila zapovijedati takvom brigadom. A prvi koji je poveo brigadu u boj, bio je Ivo Jelić.
- Pa ja sam jedini zdravi i stručni zapovjednik brigade. Vodio sam brigadu kao Herbert von Karajan svoj orkestar. Govorim to bez prepotencije - kaže general bojnik Ivo Jelić, jedan od osnivača i prvi zapovjednik Četvrte gardijske brigade Hrvatske vojske koja 28. travnja 2014. slavi svoj 23. rođendan.
Brigadu doživljava kao svoje dijete, a njene pripadnike zove sinovima. Zato mu je u ratu najteže bilo stradavanje tih momaka.
- Kako majci poslat dite u sanduku? Još kad poginu tamo gdje nisu trebali. Mladi strašno podcjenjuju svoje živote, 80 posto ih je nepotrebno poginulo - uvjeren je njihov zapovjednik.
Žao mu je što danas u sastavu Hrvatske vojske nema Četvrte gardijske brigade, postrojbe koja nije izgubila niti jednu jedinu bitku, niti joj je ikada išta bilo darovano. No postrojba je zato, narodu svom hrvatskom, darovala slobodu. Od početnih obrambenih do pobjedničkih akcija nije prošlo puno vremena, iz ničega je stvorena moćna vojska, a srce junaka, pokazalo se snažnije od sile naoružanja.
- Jedan narod je trebao imati i sačuvati te prve četiri brigade. Barem da ostane jezgra s manjim brojem ljudi, ako već ne može postojati u punom sastavu. Ne treba slijepo slušati tamo nekoga iz Virginije, već treba cijeniti svoje vrijednosti. A Četvrta gardijska je vrh te vrijednosti - uvjeren je Jelić.
- To je bila najbolja brigada, ne samo u HV-u nego i kod zaraćenih strana, što se vidi i iz uspješne obrane grada Zadra koja bi trebala ući u anale vojne povijesti, pa do napadne operacije u svibnju 1992. na Južnoj bojišnici.
Bitku za Zadar 4., 5. i 6. listopada 1991. dobilo je petstotinjak pripadnika 1. i 3. bojne 4. brigade i stotinjak pripadnika bojne specijalne policije PU Zadar i zapovjednika Đure Župana. Oni su ispred sebe imali korpus Ratka Mladića sa oko 3500 vojnika sa gomilom tenkova, topništva i zrakoplovstva, a trećeg dana i tri raketne topovnjače, a iza sebe Momčila Perišića sa 1500 vojnika.
Na Južnoj bojišnici 4. brigada je potjerala 37., 472., 10., 13.i 323. motorizirane brigade te 501. pukovniju iz Kumbora, ojačanih sa bojnom niških specijalaca i podržanih sa preko 100 tenkova, sa preko 120 topova težeg kalibra (preko 120 mm), 106 aviona (orlova i galebova) te eskadrilom migova. Pri tome, 4. brigada nije imala niti jedan tenk, top ni avion! Te zadaće mogli su ostvariti samo gardisti – junaci i sposobni zapovjednici. A slično je Četvrta radila do kraja, kaže Jelić.
Iako se s ministrom obrane Gojkom Šuškom znao gadno posvaditi u vrijeme kad mu se je malo tko usudio proturječiti, Jelić se s ovakvim stavom slaže s ocjenom ministra Šuška koji je, govoreći na proslavi rođendana postrojbe u Splitu u prvim poratnim godinama, ustvrdio:”Hrvatska vojska ima sedam gardijskih brigada. Ali samo je jedna udarna. To je Četvrta gardijska brigada.” Te su riječi urezane i na spomeniku brigadi koji je prošle godine otkriven u Splitu, ali Jelić smatra kako je to spomenik mrtvima, njime je, kaže, brigada pokopana, nakon što je 2008. ubijena.
Sastanak u Vili Dalmacija u Splitu 28. travnja 1991. godine, na kojem je Jelić, tada šef Teritorijalne obrane, imenovan zapovjednikom postrojbe, bio je tek finalizacija brojnih dogovora prije toga. Jelić je prihvatio taj izazov kad su drugi bježali od njega.
- Velika trta mrta je to bila, nisam imao ni pištolja ni bilo čega drugoga. A trebalo je sve to organizirati. Glavni “krivac” za moj ulazak u HV i preuzimanje stvaranja i vođenja 4. brigade ZNG bio je Mladen Bujas, prvi čovjek obrane Grada Splita, podsjeća general. Glavno mu je geslo bilo “maksimalno sačuvati živote.
Ne žalim za ničim, uradio sam sve što sam trebao”. Najljepšim danom u ratu smatra 15. siječnja 1992. godine kad je međunarodna zajednica priznala Republiku Hrvatsku kao neovisnu državu.
- Bog nam je zaista sve dao i trebalo je samo malo poštenja, pameti i rada da postanemo Austrija i Švicarska. A što smo mi napravili? Dobili smo rat, ali smo uništili državu kroz pretvorbu, privatizaciju i pljačku, a onda je uslijedilo i neviđeno zaduživanje. Nastavimo li ovako, bit ćemo gladni! Hrvatska je jedina zemlja u Europi koja uvozi i mlijeko i jaja, a imamo 280 milijardera. Svi nalozi dolaze izvana, a naši sluganski sve izvršavaju - upozorava Jelić.
Ocjenjuje kako je “politika upropastila sve čega se dohvatila, njena uloga graniči sa izdajom.
Dominira ustašluk i partizanluk, a od prava i pravednosti, ne funkcionira ni “p”. Uništeni smo, rasprodani, zaduženi i nismo slučajno u magarećoj klupi u Europi i među deset najgorih ekonomija na svijetu - ocjenjuje Jelić, strahujući za budućnost Hrvatske. Usprkos svemu tomu, rođendan brigade dan je koji treba slaviti, odati počast poginulima i iskazati poštovanje prema živima. In hoc signo vinces.
_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.
|
Postano: 28 tra 2014 21:36 
