A kako bi bilo da si naišao u autu ono tebi zeleno i pokupiš ju dobiješ tri godine prdekane i babu na duši ..nisu to raskršća u Zagrebu to je u Osijeku na par metara nek je nekome zeleni val i zaleti se nema kočenja ..(toliko o tome kad sam bio kod šogora u Splitu tamo vozači nestaju ni kad je pješaku zeleno a da nekažem da ni na pješačkim nestaju još pogotovo tamo di nema semafora..ali jebiga baba je bila u bedu a mi smo svi haj ..ajmo svi kroz crveno..I da a što je unakazio maloljetnog branitelja policajac nikom ništa zbog jedne jebene plastične ploče..sva sreča pa je baba xxxxxxxxxxxxx..

_________________
[url="http://electronic-cigarettestarterkit.com/signature-banners/"][/url]

Policija je postupila po zakonu! I nacistički zločinci su s Židovima u Auswitchu postupali u skladu sa zakonima koji su u to vrijeme vrijedili. Opravdava li ih to? Hoćemo li ih rehabilitirati i oprostiti im sve zločine. Ma dobro ubili ste nekoliko milijuna ljudi, palili ih, klali, trovali ali postupali ste u skladu s zakonom! Nema veze što u vama nema ni trunke ljudskosti važno je da postupate u skladu s zakonom! Nije li i JNA bombardirala Vukovar u skladu sa zakonom tadašnje SFRJ? Nisu li i Ustaše odvodili Srbe, Židove i Hrvate u Jasenovac u skladu s zakonom tadašnje NDH?

_________________


Panzer, Hana Modz V3, Kayfun Lite, Taifun GT, Helios, RSST, DID

Rušimo zakone!!!!!!!Dolje zakoni!!!!!

_________________

Pitomi, tolerantni, kulturni, samozatajni i brutalno dosljedni u poštivanju svih pravila pa tako i prometnih samo su neka od obilježja stanovnika Splita. Zato me i čudi kad naletim na ovakve izjave jer ne mogu vjerovati da se nešto ovakvo dogodilo u Splitu. Solinu, Trogiru ili Kaštelima - možda, u Splitu nikako.

Ljudi moji ima svakakvih verzija, koje su se mogle odigrati u tom trenutku, plus što je mogao učinit taj policajac, ali kao što je i sama snimka pokazala, policajac ju je pokušao zaustaviti na normalan i ljubazan način (ali bakica dobra kao kruh), viče pusti me, budalo jedna, a kako je policajac uhvati lagano za ruku s namjerom da ju zaustavi, ona se pokušava istrgnuti i pobjeći dalje, pa na kraju završe na podu, itd...

E sada poanta svega što sam napisao je, da je dobra bakica se zaustavila odmah vjerujem da bi dobila mjeru pisanog upozorenja, te bi svi otišli na svoju stranu sretni i bez prevelike buke u medijima, ali dobra bakica nije htjela niti pričati sa policajcem i još ga vrijeđa (neznam zašto nije dobila prijavu za vrijeđanje policajaca, znam da ja bi u takvom trenutku), nadalje se tu umiješa naš ministar unutarnjih, koji kaže da policajac ruši ugled MUP-u, ali ON ne sa svojom izjavom i daljnjim ponašanjem i plaćanjem kazne dobre bakice (dobri ministre imam i ja kaznu koju mi treba netko platiti).

Po izjavama ljudi na ovom forumu i drugim portalima što sam čitao ispada da ljude od 18-55 godina života treba kažnjavati i postupati po svim zakonskim osnovama (onda nikome ništa), a oni iznad 55 godina mogu raditi što žele jer su uzorni građani ove RH, te ne trebaju poštivati zakone ove države.

_________________

Bilo je hladno, zimsko jutro, a pozornik Milojica je pušio svoju desetu cigaretu, zamišljen u probleme koje valjda svi ljudi imaju. Žena kao žena, uvijek neke prepirke s njom, čas hoće, čas neće, pa bi čokoladu jer je u pms-u, pa poskupio vrtić, pa ga sjebala Chelsea na kladionici. I tako.

A opet, kad bolje promisli, sve je bolje otkad je završio akademiju i došao u Osijek.

– Opet je to bajo moj grad, što bi u Smolonjama radio? – često bi se upitao. I nadodao sam sebi sa smiješkom;

– Bolje ti Mile dolikuje pištola, neko motika, pa u kurac…

I dok je tako patrolirao centrom, jedno auto se popne na pločnik i nastavi voziti pješačkom zonom tako brzo, da su se ljudi bacali u stranu da ih ne pogazi.

Kako je išao baš u pravcu njega, naš Milojica stane pred njega i podigne ruke;

– STANI U IME ZAKONA!

Auto ga krajnjim naporom zaobiđe, ali mu i pređe zadnjim kolom preko stopala.

– OOO…KRUH TI JEBEM BOGOV! – zatuli policajac, te se stane savijati od boli. Trenutak kasnije se uspravi i odlučno krene ka autu, koje se taman zaustavilo na sred trga.

– Jeste li vi normalni? – upita koračajući prema autu, koje je, tek sada primjećuje, luksuzne “S” klase. Međutim, žustrina mu naglo opadne kada iz auta izađu dvojica duplo krupnija od njega. Iako je i Milojko težak, brat-bratu, sto trideset kila žive vage.

– Što se prijetiš budalo? – upita ga jedan u crnoj, kožnoj jakni. Nije se Miloica ni snašao, a drugi, također u kožnoj jakni, se nadoveže;

– Jarane, budi dobar da ne bi bio modar.

Mile je stajao u šoku, na znajući što da napravi niti što da odgovori, a onda iz auta izađe i treći, nasmiješen od uha do uha. Nije mogao vjerovati kad ga je ugledao. Zdravko Mamić, glavom i bradom.

Tek sada je policajac bio skroz zbunjen. Zdravko se obrati svojim majmunima;

– Polako djeco, čovjek samo radi svoj posao, zar ne? – i namigne Milojici, koji je pokušao nešto reći, ali uporno još ni slova od njega, više neko krkljanje u trbuhu. Zato Zdravko opet nastavi;

– Poštujemo mi zakon, samo se žurimo. Evo baš preko puta imamo sastanak s nekom nogometnom gospodom i kako se kasnimo, evo tebi ključi pa ga preparkiraj gdje hoćeš.

– Ali… ali ja nisam... – taman se išao opravdati kako on nije za takve stvari, kada ga Zdravko, s porculanski bijelim zubima, pogladi u stilu Caponea po vratu i kaže;

– Znam dječače, slabo si plaćen. Ne brini, računa Zdravko na to. – te mu u džep gurne sto eura.

Stajao je tako Mile još par minuta ukopan i otvorenih usta, iz kojih nikako niti slovo da izađe, a uz to još i crven u licu. Jebiga, četrdeset i pet godina mu na leđima, a ovaj ga naziva dječakom i kiti novcem ispred mase znatiželjnih ljudi. I uz to mu još mora parkirati auto.

– AJMO RAZLAZ! – viknuo je okupljenoj masi i sjeo u auto. Koje je umalo slupao triput dok nije došao do parkinga. Pa izašao još ljući iz njega, praveći da ne primjećuje osmijehe okupljenih ljudi koji su uživali u tom cirkusu. Kao da je on kriv što nikad nije automatika vozio.

Ipak, kako je vrijeme prolazilo, sve mu je bilo draže što je stotka u džepu i što je vozio tako skupo auto.

– Biće nešto od mene. – tješio se Mile i uputio prema mjenjačnici. Burek od sira, kutija Kolumba i petsto kuna na pobjedu Bešiktaša u gostima, su bili dovoljni razlozi da mu se ponovno vrati osmijeh na lice.

I onda opet škripa guma, jurnjava i nepregledna kolona auta koja se zaustavljala ispred crkve, na pješačkoj zoni. Odmah mu je bilo jasno da se radi o svatovima, ali ne smiju se tako ponašati.

– Sad ću im ja napisati par kazni. – rekao je u sebi. I onda je odjeknuo prvi hitac ispred jednog auta, pa drugi ispred drugog, dok na kaju nije počeo i automat šarati po nebu.

– Pojačanje, pojačanje.. pucnjava…crkva svetog Petra i Pavla..hitno. Prijem… – tulio je MIle u motorolu, ležeći iza klupe.

– MIle…MIle…jel me čuješ? Prijem. – odgovorio mu je glas s druge strane.

– Jesam, hitno pošaljite… – no, nije Mile uspio ni završiti rečenicu, a sugovornik ga je presjekao;

– Mile ne lupetaj! Ovdje zapovjednik postaje Jozo Ćuk. O čemu ti pričaš?. Prijem.

– Gospodine zapovjedniče, ovdje bjesni rat, puca se iz dugih i kratkih cijevi. Prijem.

– Slušaj me Mile. To su petarde. Svatovi su nam prijavili mali vatromet. Idi na trg i bavi se važnijim stvarima. Prijem.

– Ma nisu zapovjedniče. Vidio sam im puške u rukama. Treba reagirati. Prijem. – bio je uporan Mile.

– Slušaj kretenu, ako sam ti reko da su petarde, onda su petarde! Jeli jasno?

– Ali…ali… – pokušao mu je objasniti Mile, no zapovjednik ga je opet grubo zaustavio;

– Nema ali. Neko se tornjaj na cestu i moli Boga da ti ne skinem s plaće pedeset posto. Mrš!

Prolazio je ispred crkve pored desetak skupih terenaca, s tablicama iz svih glavnih gradova Balkana, od Zagreba preko Beograda, pa do Skopja. I ispred svih iste ćelave glave.

Jedan, naslonjen na Hummera, mu je dobacio;

– Alo šerife, amo da vadimo pištolje tko je brži? – na što se društvo grohotom nasmijalo. Onda je iz gomile istupio Borbaš s lancom od dvije kile zlata i rekao im;

– Ej ljudi, što vam je. Mali samo radi svoj poso. Pustite ga na miru.

Vratio se Mile u centar grada suznih očiju, razočaran i poslom i velegradom u koji je došao. I taman je razmišljao zašto ga je ovaj oslovio sa “mali”, kada je s dva metra visine bio najjači u seli, ali mu razmišljanje rasplini Ona.

Ne, nije bila ni fatalna ni mlada, već starica u poodmaklim godinama i jedva pokretna. Pa zašto mu je onda privukla pažnju? Pa zato što je upravo prošla cestom, a nije bilo zeleno za pješake.

– E sad ću ti jebat majku. Dosta mi je više, ne zva se ja Mile! – rekao je za sebe i krenuo za njom.

– Gospođo, stanite odma! – naredio joj je, a ona je i dalje hodala, zadubljena u probleme. Naime, upravo je došla s FINA-e, gdje je shvatila da joj je ovrha pojela sve novce i da ovaj Božić neće imati ni za kruh.

– Gospođo, palim kameru. Stanite ili ću postupit! – opet joj je naredio, a ona je, ošamućena od svojih problema, samo odmahnula rukom;

– Ma koje postupanje, pustite me na miru. – Odgovorila mu je i nastavila koračati svojim umornim nogama.

– Tako dakle, jeli? E SAD ĆU TI JEBAT NANU! – poviknuo je Mile, potrčao za njom i bacio joj se u noge.

Žena je pala na pod i počela zapomagati;

– UPOMOĆ LJUDI, LUD JE!

– Jesam baba, lud sam šta ovo sve trpim. Dosta je meni više i komandira i moćnika i ponižavanja! Jebat ću vam majku svima! – govorio je Mile s pjenom na ustima, dok joj je nogom savijao kičmu, a rukama stavljao lisice.

– POMOZITE MI!! – vikala je starica, a Mile je udario par puta po zatiljku takvom silinom, da joj je iz usta ispalo umjetno zubalo.

– Hitno u Štrosmajerovu jednu maricu…imam uhićenje izgrednika… – javljao je Mile svojima u dežuranu, dok joj je istodobno nogom šutnuo zubalo preko ceste.

Prodavač novina mu dobaci;

– Što to radiš luđače?? Pusti baku!

– Jesi meni to reko? – upita ga Mile, te izvadi pištolj i udari ga po glavi.

– Imamo dvoje prijestupnika. Požurite. Prijem. – ponovi u motorolu, dok je vezao i tog čovjeka.

Ubrzo dođe policijska marica u koju, uz par udaraca, ubace dvoje prijestupnika, a Mili zazvoni mobitel.

– Mile, komandir Ćuk je. Sve sam čuo.

– Ali, ali.. – opet se pokuša opravdati Mie, a zapovjednik ga, po starom običaju, prekine.

– Nema što ali. Imaš sve pohvale našeg kolektiva. Tako se to radi s kriminalcima. Moram ti reći da smo ponosni na tebe i da ti povišica ne gine!

Mile se zahvali šefu i pun nade u bolje sutra vrati poslu, a on ispijanju Chivasa s ekipom, na prethodno spomenutome vjenčanju.



I tu sretno završava ta fikcijska priča, a počinje istinska o bakici koju su vezali kao kriminalca, savijali joj stare ruke i vukli po podu u sred grada i pred masom ljudi. Jednu, možda nečiju majku, baku ili suprugu, koja je – kao i u izmišljenoj priči – napravila zločin da je prešla cestu dok je na semaforu signaliziralo crveno svjetlo.

Da li je ona time neupitno ugrozila svoj život? – Jeste.
Da li je ona time ugrozila i druge sudionike prometa? – Moguće.
Da li se ona odbila zaustaviti na naredbu policajca? – Istina.
Da li je ona njemu predala osobnu na zahtjev? – Nije.
Da li se ona opirala uhićenju? – Točno.

I na kraju, da podvučemo crtu, da li je ona kriminalac kojeg je trebalo na tako brutalan način savladati, poniziti i uhapsiti?

Nije gospodo! Ako je pravda i postupanje isto prema svima, onda ste trebali baciti na pod i onog branitelja koji vam je zadavio kolegu u crkvi svetog Marka. Ironijom sudbine, upravo u ovome trenutku, dok završavam ovaj tekst, na televiziji se vrte kadrovi gdje Zdravko Mamić izlazi iz zatvora, dočekan masom ljudi koji mu pjevaju – “kako je dobro, vidjeti te opet”.

Jeli normalno da se jednu baku, zbog tako banalnog prekršaja, hapsi i javno ponižava, dok nam se sa špica gradskih zbivanja smiješe raznorazni Sanaderi, Mamići, Horvatinčići, Vidoševići, Bandići i slični?

Pametnom dosta.

Tekst je, kao i svi na TheMladichi, napravljen neprofitabilno u svrhu vaše zabave i razonode

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Ja sam sutio do sada..

Je baka je kriminalac.

I nije ona baka.
I nije cak ni mama
Ona je samo zensko.

A radi toga je i policajac bio njezan.

Niti jednom nije uzviknula joj, niti boli me..
Zasto zato jer ju nije bolilo..


Policija ima svoj pravilnik postupanja. Ja poštujem policiju, i kad sam u pravu, ali i kad sam u krivu. Ako se ne slazes, pusti covjeka da svoje napiše, uzmi podatke i dalje rijesi na sudu.. sve sa hvala i ugodan dan.

Kultura prije svega. Ako si kulturan, nista ti se ruznog u zivotu nece desit

*Gospodjo stanite*
"Da? Izvolite gosp. policajac"
*Gospodjo presli ste na crveno prek zebre*
"Kaj stvarno, joj gospon sam se zamislila, macku sam ostavila kod veterinara sad, nisam pazila"
*Pa kaj je macki bilo?*
"A neznam, nece jest, oslabila je, ne krece se.... "
*O jebemu.. Nadam se da ce sve bit u redu.. Cuvajte se i pazite prek ceste.!*
"Joj hvala, budem.. Oprostite jos jednom"
*Ma nema problema gospodjo, samo polako i sve ce bit u redu.*
"Je, Lepi pozdrav... "
*Dovidjenja*


Realnost je uglavnom onakva kavu ju napravimo..

Sama si je kriva..

_________________
Mods : Givo, SX mini, Vaporesso Target, SMPL, Dovpo gx200
Atty : Lancia, NarDa, Yep RDA, Kayfun lite v2+, Soul,

Youtube: https://www.youtube.com/user/MrUndwar
instagram : https://www.instagram.com/sasha19_81/
facebook : https://www.facebook.com/sashasedmak
web: http://baby-viking.com

Roditelji došli u policiju po 17-godišnjaka i zatekli ga pretučenog, bez zuba...


- Dijete nam je pretučeno na mrtvo ime, izbijen mu je i zub i ima niz drugih ozljeda, osobito po glavi, rekla nam je majka 17-godišnjaka iz Svibovca, koja je danas u 10 sati otišla na varaždinsku policiju da bi utvrdila što se točno dogodilo.

Kako nam je prije toga rekla, sin je s prijateljima sinoć bio u jedno od varaždinskih kafića, ali nisu bili pod utjecajem alkohola.

- Netko ih je u jednom trenutku napao i baš je moj sin je otišao sve prijaviti na policiju. I sve je bilo u redu jer su vidjeli da je dijete trijezno i da nije bilo krivo, već je napadnut od huligana, što je stavljeno u zapisnik. Nakon toga, policija me tijekom noći obavijestila da dođem po njega, naglašavajući da je sve u redu. Međutim, kada sam došla sina zatekla sam ga u lisicama, svog pretučenog na mrtvo ime. Krvi je bacao van pa je intervenirala i Hitna pomoć, rekla nam je vidno izmučena majka, koja sumnja da je sin ozlijede zadobio (i) u policijskoj postaji...

Naime, sin joj je rekao kako je u policijsku postaju došao neozlijeđen.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.

Ima i nastavak:

Majka koja je optužila policajca da je pretukao njezinog maloljetnog sina u policijskoj postaji u Varaždinu, zaradila je kaznenu prijavu zbog povrede tajnosti postupka.

Sumnja se da je 19.veljače javno preko novinara iznosila informacije vezane uz policijsko postupanje, iako je za te informacije saznala u predkaznenom postupku koji je tajan, a te informacije su novinari prenijeli preko portala i tiskanih novina te javnim objavljivanjem uživo - napominju u Policijskoj upravi varaždinskoj. Renata Dubravec (40) istupila je javno tvrdeći da je njezin 17-godišnji sin u policiju stigao neozlijeđen, a kad je došla po njega, imao je ozljede na glavi.

_________________
Ako su neki zivoti savrsena kruznica, drugi uzimaju oblik koji ne mozemo predvidjeti ni shvatiti. Gubitak je bio dio moga putovanja. No i pokazao mi je sto vrijedi.
Kao i ljubav na kojoj mogu jedino biti zahvalan.